Rijaliti program kao poseban žanr televizijskih emisija svoju popularnost započinje krajem devedesetih godina prošlog veka, odnosno na samom početku ovog stoleća! Cilj ovakvih programa je pratiti život učesnika u određenim, obično ograničenim prostorima i njihovo ponašanje u realnim situacijama.
Sa sve većom popularnošću ovakvih programa, počele su da se javljaju i glasne kritike. One se obično tiču pretpostavki da se radi o nameštenim situacijama i scenarijima u kojima se smeštaju takmičari, favorizovanja određenih učesnika, isceniranim događajima i slično.
Sigurno da najglasnija kritika ide na nesputavanje učesnika na najgoru vulgarnost, ponižavanje samih takmičara i glorifikaciju svega materijalnog.
Ipak, i pored svega izrečenog, popularnost ovakvih programa je u porastu, a čini se da je to posebno izraženo na ovom prostoru.
Najgore psovke koje se mogu zamisliti, fizički obračuni među učesnicima bez obzira na pol istih, necenzurisani sadržaj, podsticanje na konflikt i druge šokantne situacije su nešto što, nažalost, možete gledati na jednoj od najpopularnijih televizija u regionu.
Čini se da je najveći problem u celoj priči izloženost ovakvoj vrsti programa dece i omladine, jer se taj program emituje 24 časa dnevno.
Sociolozi i psiholozi su probali da daju bar neke odgovore na pitanje zašto je popularnost ovih programa tolika. Neki od zajedničkih sadržalaca ovih istraživanja kažu da gledaoci vole ovakve emisije jer u njima vide sve ono što bi želeli da i sami imaju (lep izgled, novac, atraktivnog partnera…). Osim toga, kriza u društvu je takođe jedan od mogućih uzroka.
Da je ovakva vrsta programa problematična iz mnogo aspekata, smatraju i neki naši sugrađani koje smo pitali šta misle o rijalitijima.
„Mislim da to treba ukinuti jer to gledaju deca, gleda i moj sin, a ima i svađa i psovki i svega i zato bi to trebalo skloniti“, kazala je Nadica.
„Ne gledam rijalitije, ne zanimaju me jer mislim da nisu dobri za obrazovanje“, smatra Sara.
„Ne slažem se s rijaliti programima jer mislim da veoma negativno utiču na omladinu zato što učesnici tih programa daju izuzetno negativan primer“, rekao je Miloš.
Fenomen rijaliti programa ostaje kompleksan društveni problem o kojem će se pričati i pisati u vremenima pred nama. Ipak, bez obzira na možda trenutnu privlačnost svih intriga koje su očigledne u rijalitijima, valjalo bi pronaći balans između uživanja u ovakvim programima s jedne strane odnosno ulagati u lično obrazovanje i kulturu s druge strane.
Možda, kada jednom kultura i obrazovanje postanu dominantni u našim životima, ovakvi programi će izgubiti svoju svrhu, a potrošen novac za SMS poruke, poslatih kao podrška učesnicima rijalitija, će završiti kao deo nekog humanog i društveno korisnog projekta.