Neki ljudi za svoj posao mogu reći da im je druga kuća.
Takvo mišljenje ima i Špresa Sadiku, koja dugi niz godina radi u Gračanici.
“Radim već 9 godina u Gračanici sa devojkama i ženama srpske nacionalnosti. Imamo odličnu komunikaciju, jezik nam ne predstavlja prepreku jer ja govorim tri jezika, srpski, albanski i engleski. Kupci koji dolaze kod nas su uglavnom Srbi, Albanci i Romi. Ako neko ima želju i volju da radi, nije bitno ni gde, ni s kim, niti koje smo nacionalnosti ili vere. Bitno je kakav si čovek u duši. “
“Na poslu provodim veći deo dana. Saradnja sa kolegama je odlična. Nikad mi nije bilo bitno da li je neko od kolega druge nacionalnosti. Pomazemo jedni drugima i uvek smo tu jedni za druge kad zatreba”, smatra Zorica Andrejević.
Ovo su samo neki od primera dobre saradnje među stanovništvom. Svi smo mi jednaki i svi zajedno možemo da živimo i radimo na Kosovu.