Ogoliti sebe i objaviti osećanja koja ste utkali u svoju poeziju je za svakog pisca izazov, ali ukoliko mladi stvaraoci smatraju da za pisanje imaju talenta, u tome ne treba sputavati sebe i treba dati sebi priliku da pokažu svoj talenat i ono što zapravo stvaraju.
Za Danijelu Radomirović iz Zubinog Potoka, studenta Srpskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Mitrovici, poezija je nezaobilazan element u procesu odrastanja i sazrevanja svakog čoveka.
„Prvu svoju pesmu sam objavila u književnom klubu „Zlatno pero“ u Knjaževcu i tada sam počela zapravo sa objavljivanjem a kasnije sam objavljivala pesme u časopisima ovde iz Mitrovice, ali i u „Zvezdanom kolodvoru“ koji je inače časopis antologije Džejmsu Džojsu na mediteranu, tako da sam tu jednu pesmu posvetila irskom piscu, Džejmsu Džojsu.“
Poezija je pravi hit, naročito među piscima početnicima i zato je veoma bitno da poeziju koju pišete objavite, jer poezija je lek kojim pisci leče svoju dušu, a radove ne treba skrivati te Danijela svojim kolegama poručuje:
„Da se više ne stide, da pokušaju da objave neku svoju pesmu u bilo kojem časopisu ili pak antologiji, jer ja sam se zapravo prvo stidela i nisam želela, pisala sam isključivo za sebe ali nakon toga sam videla da mogu da uspem, da drugi čuju za mene a ne samo moja okolina. Tako da eto, imam poruku da se ostvare u tom polju, da ostvare svoje snove i da pokušaju! Ništa ne gube, proba se ne plaća, mogu uvek pokušati.“
Poezija može da se proteže od stvaranja do sanjarenja, raznih zanata, zamišljanja ili samo vođenja razgovora – na vama je da odlučite šta je za vas poezija.