„Mislim da je svaki čovek svojim rođenjem, predodređen za nešto čime će ostaviti traga u svom kratkom životu. Ne mora to biti ništa značajno i veliko, ali ipak će ostaviti traga, kao što recimo dobar učitelj ostavi traga na svog učenika, tako što će ga usmeriti na nešto dobro”, počinje priču za Kfor radio Žarko Milenković, pisac iz Preoca. Zbog ljubavi prema književnosti upisao je Filozofski fakultet, katedru za srpsku književnost, a pre šest godina počastio nas je svojom prvom zbirkom pesama na koju je itekako ponosan.
„Reakcija književne i čitalačke publike (nažalost malobrojne, jer književnost u savremenom svetu nema uticaja onakog kakvog je imala ranije) na moju prvu zbirku pesama „Kenotaf” je bila zaista dobra, čak i danas, evo već šest godina nakon što se pojavila, interesovanje za moju poeziju se nije promenilo”, kaze Žarko.
Zahvalan je ljudima koji su bili uz njega svih ovih godina, koji su ga podržavali ali kada je trebalo bili i veliki kritičari.
„Pisac koji piše „za svoju fioku” nije pisac. Da bi saznao da li je nešto dobro ili ne, treba prvo podeliti ono što pišeš s nekim ljudima čije ti mišljenje znači, a da pritom budeš siguran da će biti iskren. Imao sam sreće da su moje pisanje podržali neki ljudi koji su imali (a i danas imaju) značajnog uticaja na moje stvaralaštvo. Jednostavno da bi jedan pisac bio vidljiv u književnom svetu, mora uz sebe imati nekoga ko ga podržava i ko će o njemu govoriti i pisati”, naglašava Žarko.
Osim što piše poeziju, bavi se i književnom kritikom i esejistikom, a mladima poručuje da što više čitaju:
„Pisanje je neodvojivo od čitanja i svako ko pomisli da ima talenat da piše, mora prvo mnogo da čita. Nekako, prvo se javila ta ljubav prema čitanju, da bi inicirala ljubav prema pisanju, ali je ljubav prema čitanju ostala ista”.