Poezija, najstarija vrsta književnosti, inspiriše, budi sećanja, rasplamsava emocije, može da zabavi, rastuži… Pesma, književno delo napisano u stihovima, obično sadrži niz stilskih figura uključujući rimu, metaforu, poređenje, gradaciju ili hiperbolu. “Svaka pesma počinje knedlom u grlu”, reči su Roberta Frosta, poznatog američkog pesnika.
“Ja moje studente često pitam da li vi pišete poeziju? Neko piše vrlo retko! Pitam da li ljubavne poruke upućujete pismom? Dal’ ostane neki trag ispod toga da bi mogli mi kao istoričari sutra, eventualno neki novi istoričari, da o tome nešto kažemo. Ne, sad pišu ove moderne poruke, to se piše, izbriše itd. Ali, verovatno jedna emocija živi u svemu tome, mladost je uvek inspirativna i uvek je ljubav tu, tako da svaka generacija na svoj način to doživljava. Važno je da se pošalje poruka u tom smislu da se ljudi vole, da tolerišu jedni druge, to je važno, da poštuju jedni druge, da gaje poštovanje“, kaže prof. Dr. Milorad Jevrić.
Ustanovljen od strane UNESCO 1999. godine, Svetski dan poezije se obeležava 21. marta kako bi se skrenula pažnja na čitanje, pisanje, objavljivanje i proučavanje poezije širom sveta.
„Treba pisati, treba se baviti poezijom. Možda govore da je oskudno vreme i za umetnost i za poeziju uopšte, ali ipak treba pisati i pre svega treba čitati jer bez čitanja možda i nema ni pisanja“, savetuje Dušan Zaharijević, mladi pesnik iz severne Mitrovice.
Čitanje oslobađa od stresa, obogaćuje fond reči, ubrzava rad mozga, pobeđuje nesanicu, čitanje znači bolje pamćenje, ljudi koji čitaju su društveniji… zato, čitajte!